UCANews.com, katolički izvor vijesti za azijsku regiju, je 4. aprila 2019. godine donio članak Benedikt Rodgersa pod naslovom "Kineski je genocid različit od bilo kog drugog".
Benedict Rodgers je zamjenik predsjedavajućeg Komisije za ljudska prava Konzervativne strankeVelike Britanije, vođa tima za Istočnu Aziju u organizaciji za ljudska prava CSW, i savjetnik Međunarodne koalicije za zaustavljanje zloupotrebe transplantata u Kini (ETAC).
On je u uvodu svog članka iznio sljedeće tvrdnje:
“Kina možda čini ono što jedan stručnjak, novinar Ethan Gutmann, autor knjige The Slaughter (Pokolj), opisuje kao 'oblik genocida koji je skriven medicinskom zavrzlamom'. Ili ono što je britanska poslanica Fiona Bruce, predsjedavajuća Komisije za ljudska prava konzervativne stranke, opisala u raspravi u parlamentu održanoj prošle sedmice kao "zločin protiv čovječnosti i ... potencijalno ništa manje od genocida 21. stoljeća". Zločin različit od bilo kog drugog - prisilno vađenje organa od zatvorenika savjesti."
Članak se nastavlja upoznavanjem sa važnim radom Tribunala za Kinu, koji zasjeda u Londonu održavajući saslušanja o zločinima žetve organa u Kini.
"Panel Tribunala za Kinu, koji je uključivao advokate, akademike, više medicinske stručnjake i biznismene, će naredna saslušanja održati od 6. do 7. aprila u Londonu, a konačnu će presudu objavit u junu mjesecu."
Panel Tribunala za Kinu je, nakon saslušanja održanih u decembru, donio privremenu presudu da su “sigurni, jednoglasni, i sigurni van svake razumne sumnje da se u Kini nasilno oduzimanje organa od zatvorenika savjesti provodi već duži vremenski period, da to uključuje veoma značajan broj žrtava…. i da je počinjeno od strane organizacija i pojedinaca organizovanih ili ovlaštenih od strane države.”
Gospodin Rodgers je napisao da je nasilno vađenje organa u Kini teško dokazivo jer su jedini živi svjedoci počinioci: doktori, policija i zatvorski službenici. Svi dokazi ostavljeni u hirurškoj sobi se brzo uklanjaju nakon operacije. To se naziva "gotovo savršenim zločinom" jer nijedna žrtva nije preživjela da bi svjedočila.
Napisao je da je bivša Miss svijeta iz Kanade Anastasia Lin rekla na saslušanju u britanskom parlamentu: „Na ulici, ako te netko napadne, možeš vikati i tražiti pomoć. Ali ako ste vezani za bolnički krevet u hirurškoj sobi radnog logora, niko ne može čuti vaše krike. U Kini je sama država umiješana u krađu organa."
Prinudno uzimanje organa se ne vrši samo od kriminalaca koji čekaju na egzekuciju, već i od zatvorenika savjesti, posebno Falun Gong praktikanata.
Gosp. Rodgers se pozvao na izvještaj koji su prije tri godine objavili bivši kanadski državni sekretar za azijsko-pacifičku oblast David Kilgour, advokat za ljudska prava David Matas i novinar Ethan Gutmann, pod naslovom „Krvava žetva / pokolj: ažuriranje“. Istraživači su, na bazi svojih prijašnjih istraživanja, analizirali javne podatke iz 712 bolnica u Kini koje vrše transplantaciju jetre i bubrega.
Na osnovu dostupnih informacija, procijenjeno je da se u kineskim bolnicama svake godine transplantira između 60.000 i 100.000 organa, no izvor organa je krajnje upitan, jer Kina nema tradiciju dobrovoljnog darivanja organa.
"Zatvorenici koji čekaju na egzekuciju se mogu računati kao izvor jednog broja organa, ali kako kineski zakon zahtijeva da zatvorenici osuđeni na smrt moraju biti smaknuti u roku od sedam dana, to ih kao izvor organa na zahtjev čini ograničenim", napisao je Rodgers.
“Osim toga se u Kini pacijentima, uključujući i strance, obećavaju odgovarajući zdravi organi u samo nekoliko dan,a za razliku od većine razvijenih zapadnih zemalja u kojima pacijent čeka mnogo mjeseci, ponekad i godina, na odgovarajuće transplantate. Istraživači koji su se predstavljali kao potencijalni pacijenti su obavljali telefonske razgovore s kineskim bolnicama i potvrđen im je takav način rada - rekao je gospodin Rodgers.
“To je istražitelje navelo na zaključak da su izvor organa zatvorenici savjesti. "Kraj ovog zločina protiv čovječnosti nije na vidiku", zaključuju oni. "Konačan zaključak je da je Komunistička partija Kine uključila i samu državu u masovno ubijanje nevinih ... kako bi pribavila organe za transplantaciju", napisao je Rodgers.
U članku je također opisano ono čemu je bivši hirurg iz Xinjianga bio svjedok prije više od dvije decenije. “Dr. Enver Tohti je svjedočio da je 1995. godine prisilno uzeo organe od jednog zatvorenika na mjestu egzekucije. Nakon što ga je u proceduru uputio glavni hirurg njegove bolnice, on je pripremio opremu i bio odveden na lokaciju.
“Rečeno nam je da čekamo iza brda i da dođemo na teren čim čujemo pucanj iz puške”, prisjeća se on. Trenutak kasnije smo čuli pucnje. Ne samo jedan, već mnogo njih. Požurili smo na mjesto za egzekuciju. Jedan mi je naoružani policajac rekao gdje da idem. Poveo nas je bliže, a onda pokazao na tijela, govoreći: "Ovo je jedan." Tada se naš glavni hirurg pojavio niotkuda i rekao mi da uklonim jetru i dva bubrega. Od mene je tražio da požurim ... Onda je naš glavni hirurg te organe stavio u kutiju i ušao u auto. Rekli su mi da se vratim nazad u bolnicu i da nikada ne govorim o onome što se dogodilo.”
Rodgers je napisao: “Neke zemlje, posebno Izrael, Italija, Španija i Tajvan, su zabranile 'transplantacijski turizam' sa Kinom, a kanadski Senat je donio zakon o zabrani istog. Izvjestioci U.N. su pozvali Kinu da podnese izvještaj o izvoru organa, ali nisu dobili nikakav odgovor, a jedan od najcjenjenijih autoriteta u svijetu za etiku transplantacije organa, dr. Annika Tibel, je pozvala na međunarodnu istragu.
Autor i sam poziva na akciju: „Ako privremena presuda Tribunala za Kinu nagovještava istinu, onda nam to nalaže da tražimo pravdu, a da se odgovorni (počinioci) smatraju odgovornim. Ako je ovo istina, ona zahtijeva ponovnu procjenu odnosa sa odgovornim osobama.
“Ostale zemlje bi trebale slijediti one koje su već donijele zakonsku zabranu transplantacijskog turizma sa Kinom. Ujedinjene nacije bi trebale imenovati posebnog izvjestioca za ljudska prava u Kini i ustanoviti istražnu komisiju. I ako je ovo istina, to zahtjeva hitnu akciju kako bi se zaustavilo ubistvo novih nevinih.”
On je članak završio ponovnim citiranjem britanske poslanice Fione Bruce:
„Kao što je poslanica Bruce zaključila: 'Hoćemo li još jednom slušati frazu „nikada više“ izgovorenu sa žaljenjem kada ova istina izađe na vidjelo? Ovdje nije slučaj da se ništa ne može uraditi... Slučaj poziva da se o njemu govori. Oni koji to ne učine, jednog dana će se smatrati odgovornim.'”