U današnjoj Kini, bilo koji Kinez može biti pokupljen s ulice, recimo, na putu do supermarketa i odmah biti pretvoren u roba, do tri godine bez pravne procedure. To se dogodilo stotinama tisuća ljudi koji prakticiraju Falun Gong i koji su nestali u ogromnom sustavu radnih logora u Kini.
U Kineskom ogromnom sustavu zatvorskih centara i radnih logora za “preodgajanje”, nalazi se između 200.000 i 2 milijuna Falun Gong sljedbenika. Na otvorenom, po vremenu sličnom onom u Sibiru, u zimama sjeveroistočne Kine, ili u zagušljivoj vrućini neventiliranih prostorija ispunjenih parama ljepila i fekalija, zatvorenici rade do 20 sati dnevno. Oni koji to odbijaju su pretučeni, mučeni ili izgladnjivani.
Mnogi proizvodi koje oni proizvode – svjetla za božićna drva, igračke, štapići za jelo - prodaju se nama u Americi, Europi i Australiji.
Izrada igračaka usred mučenja u radnom logoru u Pekingu
Osobito od kraja 2007. g. potrošači jeftinih proizvoda "Made in China" sada priznaju dugoročne troškove takve robe: opasne igračke od olova, sumnjive kineske prehrambene proizvode, uzlazne stope nezaposlenosti kod kuće i trgovinski deficiti.
No, možda je najveća cijena svega ovog često zanemarena: moderno ropstvo je živo i aktivno u Kini.
Ropstvo nije ograničeno samo na javnosti dobro poznate tvornice, u kojima tinejdžeri rade u užasnim uvjetima i s fizičkim zlostavljanjem u zatvorenim zajednicama, dok su plaćeni gotovo ništa. Ovo je druga vrsta ropstva, koja uključuje ljude koji su zatvorenici savjesti - uhićeni su zbog svojih uvjerenja ili zbog toga što su govorili i oni su pretvoreni u robove.
Oni rade besplatno u kineskim gulagima. Ako živi napuste logor, oni su među sretnijima.
Kada je Jennifer Zeng bila zatočena u pekinškom radnom logoru Xin'an, radila je dnevno puno sati, proizvodeći igračke zečeve za pekinšku tvrtku Mickey Toys Co Ltd, projekt koji je navodno podugovorio Nestle. Nakon što je puštena i vratila se kući u Australiju, šokirala se kad je pronašla igračke koje je proizvodila, na policama trgovina.
"Zaradu je pokupio radni logor. Mi nismo ništa dobili", rekla je Zeng. "Obično smo počeli raditi u 5 sati ujutro i radili bi do dva ili tri sata ujutro sljedećeg dana. Ponekad smo morali raditi prekovremeno, inače ne bismo mogli završiti posao. Bila sam toliko iscrpljena, da nisam mogla jasno računati od 1 do 9. Dugi sati intenzivnog rada i veliki nedostatak sna, činili su mi da sam dugo vremena osjećala, da mi je jedino u životu potreban san."
Zeng-ina dramatična priča opisana je u njezinoj knjizi Witnessing History, najznačajnijoj autobiografiji koju je do sada napisao Falun Gong praktikant.
Kanađanin, gospodin Lin Shenli, bio je prisiljen ručno izrađivati nogometne lopte u radnom logoru u pokrajini Jiangsu. Veliki dio njegovog prsa i stražnjice počeo je krvariti i dobivati čireve zbog intenzivnog fizičkog rada. Tijekom rada u logoru, zatvorsko osoblje je pokušavalo prisiliti Lin-a da se odrekne svojih uvjerenja. Postoje doslovno tisuće poznatih slučajeva poput ovog.
‘Sterilni štapići za jelo’
Internetska stranica Clearwisdom sastavila je zbirku upečatljivih, iz prve ruke, izvještaja o životu u tim radnim logorima i o rasponu proizvoda koje su Falun Gong zatvorenici bili prisiljeni tamo izrađivati.
Potpuno izvješće možete pročitati ovdje. Jedno svjedočanstvo govori o "sterilnim štapićima za jelo" proizvedenim u takvom radnom logoru okruga Daxing u Pekingu:
Štapići spremni za pakiranje, bili su proizvoljno naslagani na pod i radnici su ih često gazili. Zadatak zatvorenika bio je staviti štapiće u papirne obloge koje je označio Odjel za sanitarnu i epidemiološku prevenciju, iako zatvorenici nisu prošli nikakve mjere prevencije epidemije ili sanitarne kontrole. Mnogi od njih su imali kožne bolesti, šugu, a neki su bili ovisnici o drogama ili dijagnosticirani sa spolno prenosivim bolestima. Plaćanja ugovorenog prisilnog rada postala su prihod policajaca u radnim logorima.
Za opće informacije o kineskom sustavu preodgajanja kroz rad, pogledajte izvješće Human Rights Watch: http://www.hrw.org/campaigns/china-98/laojiao.htm
(Originalni članak je objavljen 9. travnja 2015. godine)